citajuci naziv tvog rada u trenutku mi je kroz um prosla misao o "Titovom vozu"...ali na drugi pogled nadjoh u izrazu ovog lica odgovarajucu simboliku zivotne prolaznosti u kontekstu "voza" kao personifikacije svega smrtnog sto ceka svoj kraj u prolazu, prolazeci, posmatrajuci pasivno ili aktivno, neki sa verom i nadom u Zivot koji ce doci, a neki nazalost ne...voz i dalje vozi svoje putnike od tacke A do tacke B...problem je samo sto vecina putnika nije svesna ko je masinovodja i koja je njihova krajnja stanica..a voz ide sve brze i brze...i nema zaustavljanja, kocnice ne rade....i tako dalje..da se ne rasplinjavam...